Bačena limenka.
U Austriji je nedavno stupio na snagu zakon prema kojem se za svaku limenku i plastičnu flašu s posebnom oznakom može dobiti 25 centi povrata. Otkako je to uvedeno, ulice su "očišćene",više ne vidiš ni jednu limenku niti flašu bačenu na zemlju. Ljudi preturaju po kantama, po kontejnerima, vade iz smeća, sabiru, broje. Neki ih čak dovoze iz Bosne i vraćaju ovdje, zarad povrata. Ne kritikujem. To su njihovi novci.
Noćas sam naišao na jednu bačenu limenku. Stajala je pored puta, ali bez oznake. Nema vrijednosti. Prolaznici su je ignorisali, niko se nije sagnuo. Jer, nema 25 centi. Nema etiketu.
Razmišljam, šta je to u čovjekovoj psihi. Ako ima oznaku koristi, ljudi se sagnu, pretraže smeće, potrče. Ako nema, makar bila ista limenka, ista forma, ista materija, ostaje bačena.
Tako je i među ljudima. Možeš biti vrijedan, sposoban, čak i bolji od onog koga drugi uzdižu, ali ako društvo u tebi ne vidi „oznaku koristi“, ako im ne donosiš njihovih 25 centi, za neke od njih ne vrijediš. Bićeš zaobiđen. Neće se sagnuti, ni pogledati. U našem slučaju, ni pozdraviti.
Ljudska duša nosi vrijednost koju ne određuje etiketa, nego iman, bogobojaznost, iskrenost, čestitost. To su osobine koje na dunjaluku nemaju etiketu, ali na ahiretu imaju.
hfz. Abdullah Mujić
