Koliko je samo lijepo kada čovjek nauči da traži priliku za hajr gdje god se nađe. Pomažući drugima, prije svega mijenjamo sebe – naše srce postaje mekše, zahvalnije i svjesnije blagodati koje imamo.
Svako dobro djelo, ma koliko malo izgledalo, ostavlja trag u nama i uči nas da život dobija posebnu vrijednost onda kada od sebe nešto damo drugome.
A hajr se ne završava na nama. Dobrota se širi. Nekome će naša pomoć olakšati težak dan, nekome vratiti nadu, nekome biti primjer da i sam učini nešto dobro. Tako se jedno lijepo djelo može pretvoriti u lanac dobra čiji kraj možda nikada nećemo ni vidjeti.
Zato je velika blagodat ugraditi sebe u hajr gdje god možemo – svojim vremenom, riječju, znanjem, osmijehom, podrškom ili materijalnom pomoći. Jer ono što iskreno damo drugima oplemenjuje njih, ali istovremeno gradi i nas.
A možda je upravo najljepše od svega to što dobro koje posijemo danas može nastaviti živjeti u srcima i djelima drugih mnogo duže nego što možemo zamisliti.


















