Neoliberalni kapitalizam u suvremenom društvu ne predstavlja samo ekonomski model već i sveobuhvatni društveni sustav koji iz temelja mijenja definiciju ljudskog bića, pretvarajući čovjeka u vrstu tržišne robe. Kroz proces sveopće komodifikacije, ljudski rad, znanje, kreativnost, pa čak i sami identiteti prestaju imati intrinzičnu vrijednost. Umjesto toga, oni postaju resursi kojima se trguje na tržištu, podređeni isključivo logici ponude, potražnje i maksimizacije profita.
U središtu ove transformacije nalazi se koncept ljudskog kapitala, ideja prema kojoj pojedinac više nije građanin sa zajamčenim socijalnim i ljudskim pravima, već poduzetnik vlastitog života. U takvom sustavu čovjek je prisiljen stalno investirati u sebe, usavršavati svoje vještine i brendirati se kako bi ostao konkurentan. Granica između poslovnog i privatnog života potpuno nestaje, što je najočitije u kulturi društvenih mreža. Kroz društvene mreže pojedinci su potaknuti da vlastitu osobnost, izgled, hobije i svakodnevicu pretvore u estetski dotjeran proizvod. Čovjek postaje roba koja nikada ne smije ispasti iz pogona, a njegova se vrijednost na tom digitalnom tržištu mjeri brojem pratitelja, lajkova i stopom angažmana publike.
Ova komodifikacija najočitije se manifestira kroz razvoj digitalne ekonomije i takozvani kapitalizam nadzora. Na društvenim mrežama, gdje su usluge naizgled besplatne, vrijedi pravilo da je korisnik zapravo proizvod. Svaki ljudski klik, vrijeme zadržavanja na objavi, lokacija, pa čak i trenutačno emocionalno stanje koje se iščitava kroz ponašanje na mreži, postaju sirovina. Tehnološke korporacije rudare te najintimnije aspekte ljudskog života, pakiraju ih u obliku podataka i prodaju oglašivačima. Istovremeno, tradicionalni oblici sigurnosti, poput stalnog zaposlenja i socijalne zaštite, zamijenjeni su nestabilnim ugovorima i platformskim radom koji ljude svodi na privremeno iznajmljeno sredstvo. Čovjek u tom procesu biva dvostruko komodificiran: s jedne strane radi kao besplatni stvaratelj sadržaja koji generira profit platformama, a s druge je strane sam pretvoren u proizvod koji se prodaje na tržištu ponašajnih predviđanja.
Posljedice ovakvog poretka duboko su destruktivne za ljudsku psihu i društvo u cjelini. Pretvaranje ljudi u robu dovodi do ekstremnog oblika otuđenja, erozije društvene solidarnosti i uništenja zajedništva. Društvene mreže, umjesto prostora za stvarno povezivanje, postaju arene stalne međusobne borbe, uspoređivanja i kompetitivnosti. Život u neprekidnoj ekonomskoj i digitalnoj nesigurnosti, pod stalnim pritiskom algoritama koji zahtijevaju neprekidnu pažnju i samodokazivanje, rezultirao je globalnom epidemijom mentalnih oboljenja, anksioznosti i sindroma sagorijevanja. Neoliberalni kapitalizam tako ogoljuje ljudsku egzistenciju, svodeći je na puki ekonomski proračun u kojem čovjek vrijedi samo onoliko koliko iznosi njegova trenutačna tržišna cijena i digitalni rejting.
NIŠTA NIJE BESPLATNO.
