* حدثنا أبو محمد بن حيان، ثنا أحمد بن الحسين، ثنا أحمد بن إبراهيم، ثنا الفيض بن إسحاق قال: سمعت الفضيل بن عياض يقول:
Rekao je El-Fudajl bin Ijād rahimehullah:
كنت قبل اليوم أعجب ممن يعطي، وأنا اليوم لا أعجب، لأن الذي يطلب ليس بصغير، وأنت لو بلغك أن رجلا تصدق بألف درهم من ماله لتعجبت، أو يكون صاحب غزو أو رباط، لتعجبت، وما تدري ما تطلب لو كنت تعقل هذا، ولكنك لا تعقله، والله لو أُخبِرت عن جبريل وإسرافيل بشدة اجتهاد ما عجبت، وكان ذلك قليلا عند ما يطلبون، أتدري أي شيء يطلبون، وأي شيء يريدون؟
„Nekada sam se čudio onome ko mnogo daje, a danas se više ne čudim, jer onaj koji traži (tim svojim djelom zaista on) ne traži nešto malo.
Kada bi ti neko rekao da je neki čovjek udijelio hiljadu dirhema od svog imetka, zadivio bi se tome, ili da je neko učestvovao u borbi na Allahovom putu ili ribātu bdijući na granici, i tome bi se divio.
Ali kada bi samo razumio šta oni zapravo traže, znao bi da je sve to malo (i ništavno u odnosu na ono za čime zapravo žude)! Međutim, ti to ne razumiješ!
Tako mi Allaha, kada bi ti bilo rečeno koliko se Džibril i Israfil trude (da budu pokorni) i koliko se zalažu, ne bi se tome čudio, jer bi i to bilo malo u odnosu na ono što oni traže (i za čime žude)!
A znaš li šta oni traže i za čim žude?
رضا ربهم عز وجل.
Traže zadovoljstvo svoga Gospodara, Uzvišenog i Veličanstvenog!“
ترجمة الفضيل بن عياض

